Taekwondo je korejska borilačka vještina nastala 40-ih godina dvadesetog stoljeća spajanjem različitih vještina koje su se vježbale u to vrijeme. Njezino ime dolazi iz riječi "Tae" , što znači udariti nogom, "Kwon" , što znači udariti rukom i "Do", što znači put. Taekwondo je udaračka vještina koju odlikuju atraktivne nožne tehnike i brzina. Danas se taekwondo smatra jednom od najpopularnijih borilačkih vještina i sportova, a broj vježbača u svijetu se procjenjuje na više od 100 milijuna.

Moderni taekwondo vuče korijene iz drevnih vještina ratnika. Da bi se kao vještina prilagodio potrebama modernog čovjeka, Svjetska taekwondo federacija (WTF) odredila je pravila pomoću kojih pojedinac može izraziti sve ljudske kvalitete i razviti sportski duh. Naravno da je takav pristup prešao granice Koreje pa se danas vježba širom svijeta. Kako se borba ne bi svela na goli obračun protivnika, u samom pristupu borbi zadržane su osnove filozofije drevnog Istoka. To je princip vječite mijene, jin i jang filozofije. Tako se borba održava na borilištu koje se uspoređuje s planinom. Jedan od boraca uvijek mora biti pobijeđen i pada u ponor.

Ovaj način borbe uspoređuje se sa snažnim vjetrom koji ruši sve pred sobom. Jako drvo suprotstavit će se sili i slomit će se, dok će se bambus savinuti i zatim ispraviti. Pri izmjeni udaraca također vrijede neke zakonitosti. Ako protivnik napada udarcem u tijelo, protuudarac slijedi u glavu i tako zatvara krug pozitivne i negativne energije. Može se reći da je slobodna borba najviši oblik taekwondo treninga. To je otvoren susret s protivnikom bez dogovorenih pokreta gdje dolazi do izražaja fizika, psihička i moralna kvaliteta borca. Zato se vježbanju borbe posvećuje posebna pažnja. Onaj tko se želi boriti mora prije svega imati snažnu želju za pobjedom. Dobra fizika pripremljenost daje borcu određenu psihičku stabilnost, odnosno vjeru u vlastite snage. U borbi treba nastojati nametnuti svoj stil, prikriti vlastite slabosti te svojim najboljim udarcima pogoditi protivnika i osigurati stanovitu prednost. Borac u akciji mora ispoljavati sve svoje kvalitete (hrabrost, tehniku, lukavstvo, smionost i sl.). Napad je najbolje rješenje za to.

Pri čestoj izmjeni različitih udaraca u različite toke protivnika, stvara se mogućnost efektnog pogotka, tako da borba može završiti nokautom ili se mogu osvojiti potrebni poeni za pobjedu. U borbi treba koristiti različite varke, fintiranje i izmicanje, tako da protivnik otkrije svoje slabe toke, ne otkrivši vaše namjere. Evo nekoliko osnovnih savjeta za slobodnu borbu:

  1. U toku cijele borbe potrebno se kretati u ispravnom borbenom stavu

  2. U napadu i obrani treba održati ispravan gard

  3. U toku cijele borbe potrebno se elastično kretati i zadržati kontrolu disanja

  4. Uvijek nastojati zadržati pravilnu distancu

  5. Napad mora biti brz i vrst

  6. Protuudarac se mora izvesti eksplozivno.

  7. Nikad se ne smije podcijeniti protivnik

  8. Slobodna borba ne smije se shvatiti , kao tučnjava, nego ju treba prihvatiti kao neku vrstu "umjetnikog  nadmetanja

  9. Potrebno je uvijek zadržati kontrolu nad emocijama, bez obzira na to da li se pobjeđuje ili gubi

10. Na borilištu se prema službenim osobama treba ponašati s poštovanjem i korektno. Slikovito rečeno, borba je razgovor dvaju protivnika. Rječitiji i inteligentniji svakako će pobijediti. Svaki natjecatelj uz pomoć trenera mora razvijati svoj borilački stil. Koristeći u borbi naučeno znanje dopunjeno vlastitim idejama, borac postiže određenu duhovnu nadgradnju. Slobodna borba stoga se i naziva skladom pokreta i uma.

 

Povijest Taekwondo-a u RH

 

Taekwondo se u RH počeo vježbati prije 40 godina, točnije 1968. godine. Zahvaljujući grupi entuzijasta: Božidaru Podhraškom, Nikoli Pečku, Miroslavu Brežanu, Toni Nobilu, Draženu Mađareviću, Vladi Bertiću i mnogim drugima za koje nedostaje prostora da ih sve spomenemo.

Mnogi njihovi klubovi kao i njihovi učenici formirali su najjače centre ovog sporta u zemlji.

Uskoro je osnovan HTS koji danas broji preko 90 klubova. To je jedan od najbolje organiziranih saveza borilačkih športova u zemlji.

Svoj prvi uzlet Taekwondo ostvaruje 1990. godine od kada se nižu uspješni rezultati u muškoj i ženskoj konkurenciji. Suradnju s HV počinje ostvarivati 1995. godine.

Uporno jačajući tehničku  kvalitetu natjecatelja kao član WTF-a HTS se promovirao u svijet organizacijom nekoliko europskih i svjetskih manifestacija:


- 1991.g. Svjetski Kup - Zagreb,

- 1994.g. Europsko prvenstvo - seniori - Zagreb

- 1996.g. Europsko prvenstvo - juniori - Zagreb

- 1996.g. Svjetsko vojno prvenstvo - Pula, u suradnji sa HV

- 1997.g. Europski Kup – Poreč

- 1998.g. Predolimpijski turnir – Poreč

- 2003.g. Svjetsko vojno prvenstvo – Zagreb, u suradnji sa HV

 

Taekwondo se prvi put pojavljuje kao demonstracijski sport na olimpijskim igrama u Seulu 1988. , te ponovo u Barceloni 1992. Od Sydneyja 2000. , taekwondo je punopravni dio olimpijskih igara. Olimpijsko natjecanje odnosi se samo na borbu po pravilima WTF-a.

PRAVILA

Borba po pravilima WTF-a sastoji se od 3 runde od 2 minute, po pravilima full contacta . Borba se završava nokautom , predajom, diskvalifikacijom ili prebrojavanjem bodova na kraju meča. U slučaju neriješenog rezultata, održava se dodatna runda po principu " zlatnog boda ". Ako je rezultat na kraju dodatne runde još uvijek izjednačen, sudac određuje pobjednika odlukom o superiornosti.

Dozvoljene tehnike su udarci šakom u tijelo, te udarci nogama iznad pojasa. Udarac u tijelo vrijedi jedan bod, udarac u glavu dva boda.

Za nedozvoljene radnje dobiva se opomena (kyonggo), dvije opomene predstavljaju negativan bod (gamjeom). U slučaju težih prekršaja, sudac može automatski dodijeliti negativan bod. Četiri negativna boda donose diskvalifikaciju.

OPREMA

WTF propisuje sljedeću zaštitnu opremu prilikom sportske borbe:

Štitnik za tijelo (hogu)

Štitnik za glavu

Štitnike za podlaktice i potkoljenice

Štitnik za prepone

Štitnik za zube

S ciljem povećanja sigurnosti natjecatelja uvedeni su kao obavezna oprema štitnici za rist i rukavice za šake.